CIRAKI, Franjo
traži dalje ...CIRAKI, Franjo, pjesnik i prozaik (Slavonska Požega, 10. XI 1847 — Slavonska Požega, 13. II 1912). Sin Dragutina, pjesnika na njemačkom jeziku. Gimnaziju je polazio u Požegi (od 1857) i Osijeku (1863–67). Zbog bolesti amputirana mu je noga (1861). Pravo je studirao u Zagrebu (1867–71). Drugovao s I. Perkovcem, A. Pavićem, F. Markovićem, I. Dežmanom i A. Šenoom te priređivao predavanja iz književnosti. God. 1871. putovao je po Italiji, 1873. postao veliki bilježnik u Slavonskoj Požegi, 1875. podžupanijski perovođa, zatim tajnik, a 1881. gradski načelnik; tu je dužnost obavljao do umirovljenja 1904. Bio je zastupnik Unionističke stranke u Hrvatskom saboru za izborni kotar velićselski 1882–84, a 1893–1906. za Slavonsku Požegu te delegat u peštanskom zajedničkom saboru. God. 1885. odlikovan je Viteškim redom Franje Josipa. — Prvi književni rad objavio je 1863. u požeškom časopisu Slavonac (prijevod s njemačkog), a prve pjesme 1870. u Viencu. Pod zajedničkim naslovom Sitne pjesme izišlo ih je 58, a zatim ih je tiskao u posebnoj knjižici Prve pjesme. Pjesma Dolazak Hrvata na obalu sinjega mora (Vienac, 1870) nastala je u povodu slike pjesnikova prijatelja F. Quiquereza, a Borba je uvrštena u Hrvatsku antologiju H. Badalića (1892). Obje su napisane u slobodnom stihu te su znak traganja za novim pjesničkim izrazom. U Viencu je objavio dva soneta (1871) i Florentinske elegije (1872). Pjesmama se javljao i poslije: u Viencu, Hrvatskoj lipi, jubilarnom spisu Slava preporoditeljem 1835–1885, Nevenu i dr. Njegovu poeziju određuje pokušaj povezivanja ljubavi i rodoljublja u jedinstven doživljaj. Florentinske elegije, plod njegova puta po Italiji, lirske su i pikturalne putopisne impresije pisane klasičnim metrom u formi elegijskih distiha. Idiličnim epom u desetercu Jankovo ljetovanje (pod pseudonimom Požežanin, 1905) humoristički je ocrtao požešku sredinu. Po njegovu libretu Otmica (tiskan u Književnom prilogu kluba književnika u Osijeku 1913–1915) skladatelj J. Andrić napisao je lirsku operu Otmica Šijakinje (1955). Pripovijetke ljubavno-sentimentalnih motiva (Mali griesi, Angjelina, Nina, Olimpija) objavio je također u Viencu (1871, 1874, 1890). U Viencu (1870–71) i Smotri (1887) tiskao je predavanja iz književnosti (o W. Shakespeareu, Macphersonovu Ossianu, G. Sand, suvremenomu engleskom romanu). Autor je zbirke aforizama različnih pisaca Rečenice. Prigodne članke o kulturnim i povijesnim zgodama Slavonske Požege tiskao je u Obćinaru (1883) i Glasniku Županije požeške (1893, 1902, 1911). Prevodio je s francuskog i engleskog jezika. Neka su njegova djela prevedena na talijanski, njemački, češki, ruski i esperanto. Gradski muzej u Slavonskoj Požegi čuva njegovu rukopisnu ostavštinu: povijesno-genealošku studiju Rodoslovi vladajućih obitelji, Dnevnik (1904–08), nedovršene autobiografske Zapiske i dr. — Poezija mu je pisana u tradiciji ilirske versifikacije (P. Preradović, S. Vraz). U književnosti prisutan je uglavnom kao pjesnik Florentinskih elegija. J. Andrić nazvao ga je prvakom elegijskog pjesništva u hrvatskoj književnosti, a noviji kritičari drže da je bio rutiniran stihotvorac.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
CIRAKI, Franjo. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 9.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/ciraki-franjo>.